Moj poslovni put - Dubravko Skender

22 svibnja 2020


Moj poslovni put - Dubravko Skender


SMIRENI FINANCIJAŠ I STRASTVENI DINAMOVAC


DUBRAVKO JE VIŠE KONZERVATIVAC, NEGO HAZARDER PA MU ŠEF KAŽE DA NETKO U UPRAVI MORA BITI I SIDRO

Moj je dan uvijek dinamičan, nikada dosadan. Nekad traje deset, nekad dvanaest sati. Najkonstruktivniji sam između dva i četiri ujutro, rekli su mi da je neprikladno uznemiravati kolege izvan radnog vremena pa šaljem sam sebi mailove, kao podsjetnik. Obitelj Zubak me prihvatila kao svojega i uz takvu privilegiju i odgovornost nemate radni dan - opisuje nam Dubravko Skender koji je u Zubak Grupi član Uprave za korporativne funkcije.

Trenutačno se bavi računovodstvom, financijama, kontrolingom, pravnim i kadrovskim poslovima te upravljanjem imovinom. U Zubak Grupu došao je prije 13 godina iz Zagrebačke banke te je dosad bio zamjenik predsjednika Uprave, kao i predsjednik Nadzornog odbora ORYX Grupe. Na pitanje je li morao savladati prepreke prilikom napredovanja, kaže da one uglavnom postoje u glavi.

- Normalno je da se čovjek stalno preispituje, ali kada nešto čvrsto odluči i postavi si kao cilj, uloži sebe cijelim bićem da bi ga i ostvario, tada su prepreke tek izazovi koje rješavate usput. Najbitnije je, a to nije demagogija, izabrati pravu ekipu, ako imate odgovornost biranja, ili biti dio dobroga tima, ako izbor nije u vašoj moći. Ima trenutaka kad padate, ali uz podršku ekipe koja je uz vas i iza vas, spremno se dočekate na noge - opisuje Skender važnost tima u kojem djeluje.



Kako izgledaju karakteristike dobrog financijaša, pitali smo ga.

- On donosi odluke bez zalijetanja, hladne glave. Treba, ako ima vremena i zadatak je kompleksan, provjeriti odluku i ne ustručavati se tražiti i drugo mišljenje. Više sam konzervativac nego hazarder, a moj šef kaže da netko u upravi mora biti i sidro - pojašnjava Skender. Ima savjet za mlađe kolege koji je podosta jednostavan: nakon završetka formalnog obrazovanja, čovjek zapravo ne zna - ništa.

- Ovisite o kolegama na poslu, o njihovu vremenu i trudu, želji da vam prenesu zanat, da vam prenesu pravo znanje i iskustvo. Cijenite taj njihov trud - smatra on. No, u svom je poslovnom putu imao i upozorenja, a posebno ističe jednu anegdotu.

- Starija kolegica mi je jednom prilikom rekla da nije u redu što dolazim u ured i u nedjelju jer to je Božji dan za odmor. Sljedećeg vikenda, u nedjelju, srušio se strop u tornju, na ulaznom stubištu, na mene. E pa od tog dana više ne dolazim u ured nedjeljom. Shvatio sam znak - smije se. Vrijeme izvan tvrtke uglavnom troši na dvije stvari: doktorat koji je pred krajem i Dinamo.

- Tema je doktorata “Utjecaj zrelosti procesne organizacije na uspješnost poslovanja srednjih i velikih poduzeća”, a ostaje “samo” odraditi još stotinjak strana teorije. Mislim da je došlo vrijeme da doktorat privedem kraju - kaže nam Skender.

A što se Dinama tiče, on mu je posebna priča.

- Dinamo me obilježava, on je moja pasija. Nije to nikada bio za mene samo klub, neobjašnjiva je to emocija, pripadnost i klubu i gradu. Klub koji nekada davno “nije smio” biti prvi, klub kojem je u bliskoj prošlosti bilo zabranjeno sveto ime, klub čiji su najvjerniji i najiskreniji navijači bili stigmatizirani, sada, uz poštovanje struke, uz bok s najvjernijim navijačima, uz ratnike na terenu, skida dugogodišnje plavo prokletstvo. Morate doživjeti trenutak kada 20.000 ljudi, na zimi, mlado i staro, bili u spitki ili kaputu, stoje i pjevaju, uz vodstvo Zločestih plavih dečki, kao jedan: “za Dinamo dao bih sve” - zaključuje Dubravko Skender,pokazavši da mu osim dužnosti na poslu ne nedostaje ni strast za prave vrijednosti izvan njega.